Poglavlje I Trivial
Mal fin restoran na cosku stare ulice sa pogledom na nove zgrade ,sami cement ,beton.
Kafic zove se Dogma tu sam prije nekoliko godina ovako isto sjedio samo sto je ovaj put drugaciji prizor i drugi su osjecaji .
Zovem se Maris imam 76 godina i ovo je moja prica. Da vam prvo kazem zasto sam tu sad sjedim u staroj Dogmi , pijem svoju kafu pusim cigaru gledam kroz mutao prozor ?Da bi to znali vraticemo se u bolje, jednostavnije vrijeme prije svega prije belke depresije , prije rata, prije svega.
Malo grad u sredistu moje zemlje okruzen samim zelenilom ,mali broj stanovnika, ogranicena zabava i moj zivot tu sam odrastao igrao se zivio skolovo se dok kao tinejder odlucio sam da idem u velki grad gdje bih dalje nastavio da izucavam hemiju koju sam odmalehna volio.
Taj miris umm, uvjek mi zapali nerve , prvi korak ka buducnosti osjetim da novi pocetak biti dobar .
Ubrzo nakon upisa i sve te administracije morao sam naci sebi smjestaj tesko na ovom vaktu naci nesto jeftino a prikladno nesto ljudski , pristojno mogao bih al neznam dali je moguce potrefiti srecu ipak ja sam dosljo neznam gdje i kuda ali jedno je sigurno taksista zna gdje.
Setajuci ulicom upijajuci sav taj novi pejzas polahko farbam sebi nove stanice , osjecaji neuritizma , osjecaji pozege, napetosti, nije me strah , mogu ja to.
U velkom gradu lokomotive vucu kocije, nesto sasvim novo nakon otkrica ademantijuma sve se pokrece cak sam cuo da neki ljudi koriste bubanj za ves, koje budalestine.
Kraj ulice cement nestaje put se djeli na tri dva kaldrma jedan pjescani ,Kojim sad da krenem , kojim god neznam gdje cu veceras nociti , budeli mojas reca takva izabracu je sam krenuh onuda kuda me vjetar povuce , sudina mozda ? ostavicu to za sutra .
prokleti prjesak mi se uvuce u nove cipelarke sad sam i prljav , ljut, kao kod kuce samo sa manje zivotinja .
Moje misli odose i pred kucu me dovedose skromne kuce , modre plave boje sa jednim kao tornjem na sredini oridoh ividjeh da se izdaje ,rekoh zasto da ne .
Stara kapija malo teze se otvara , skripa na sve strane .
Zakoracih u avliju i nastavih da idem prema vratima vidi se svjetlo, hvala Bogu ima neko.
enormani 